Prošlog petka u ljubljanskom kinu Komuna premijerno je prikazano remek-djelo slovensko-talijanske koprodukcije Zoran, moj nećak idiot. Prije toga smo u ugodnom ambijentu hotela Vander popričali s autorima filma koji su nam otkrili svoje slasti života, gurmanske užitke i šarmantne detalje iza kulisa snimanja.
Intervju
Nagajiva, igriva, iznajdljiva, nasmejana, drzna, drugačna in ''kriva'' za unikaten nakit. Za Patsy se skriva oblikovalka Erika Felicijan. Redno zaposlitev in siv vsakdan je zamenjala za stopanje po lastni ustvarjalni poti. Poleg razvajanja petnoge Patsy pomaga pri promociji Gledališča za dojenčke in malčke in je aktivna ...
Eduardo Vaz, direktor razvoja mednarodnih trgov pri znamki Giovanni Galli, je Slovenijo obiskal četrtič, tokrat zaradi prav posebnega razloga. V nakupovalnem centru Emporium je namreč odprl prvo prodajalno moške mode Giovanni Galli v Sloveniji. Komercialna znamka portugalskega izvora in italijanskega imena, je edinstvena v ...
Je li vaš studijski boravak u Ljubljani trajao dulje od očekivanog zbog brojnih hobija? U životu u kojem je sve predviđeno, pa i ono nepredviđeno, teško je reći da je produženi boravak u Ljubljani (čitaj: vrijeme studiranja) posljedica stvari koje...
Se vrvež in kulturno kipenje tik pred prevzemom prestižnega naslova že čuti v Mariboru?
V Mariboru, predvsem v Vetrinjskem dvoru, sedežu zavoda Maribor 2012 se seveda že čuti posebno vznemirjenje in pričakovanje, saj so v teku še zadnje priprave na januarsko otvoritveno dogajanje. V mnogih, ki ...
Primož Jeza je arhitekt, docent na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna, Odsjek za industrijski dizajn, te predavač na Arhitektonskom fakultetu. Do danas je izradio više od 50 projekata iz područja arhitekture i dizajna interijera te pripremio scenografiju za više od 40 promotivnih i kratkih filmova. Radovi su mu izlagani na brojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta (Ljubljana, Moskva, Beograd, Lisabon, Pariz, London...), a 2008. objavio je i knjigu Interijer Primož Jeza/9+1 u kojoj je predstavljen 10 najpopularnijih projekata u području uređenja interijera javnih prostora. Danas je njegov dizajn za stolicu Nico Less među osam finalista iz cijele Europe u nagradnom natječaju DesignEuropa koji organizira Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Dobitnici nagrada bit će proglašeni na svečanoj dodjeli 27. studenog u Varšavi, a mi držimo fige da Primož i tvrtka Donar kući ponesu blistavu nagradu. S Primožem smo kratko porazgovarali, a priznajemo da nas je svojim razmišljanjem doista impresionirao.
Kojim ste putem razmišljanja došli na ideju tvrtke na mrežnom certifikatu? Ideja o tvrtki na netu proizašla je iz određene potrebe na tržištu, potrebe za verifikacijom domena za one...
Prije nešto više od godinu dana radili ste za multinacionalnu tvrtku Unilever; je li moguće usporediti rad multinacionalne i obiteljske tvrtke s toliko godina tradicije? Ako nakon nekoliko godina rada u multinacionalnoj kompaniji postanete "član" obitelji koja u nekoj zemlji ima svoju tvrtku više od stoljeća,...
Počnimo od kraja. Nagrade stručne javnosti najviše znače i motiv su za daljnji rad. Koji su tvoji planovi za budućnost? Nagrade su uvijek super. One znače potvrdu da ste na dobrom putu i da su drugi primijetili vaš rad. još bolje
Zaslužuje li nakit, kao nositelj simboličke, estetske i materijalne vrijednosti, poseban pristup? Definitivno. Moj pristup je da počnem s dizajnom dvadeset različitih prstenova, od kojih potom izaberem deset. Ovih deset malo dorađujem, onako
Teo Ivančič. Učitelj i trener surfanja, strastveni enduro/cross vozač. Po obrazovanju kemičar - u duši grafiter! Svoju umjetnost želi digitalizirati i predstaviti je na drugim medijima, a ne samo na zidovima ili airbrush proizvodima.
Sestre Tjaša i Neža Kenda udružile su snage i udahnule novi život samotnoj kućici s ogromnim vrtom, u kojoj su provele sretno djetinjstvo, preuredivši je u privatni dječji vrtić – Mini vrtić. Tjaša i Neža definitivno dokazuju da i u kriznim vremenima možemo ostvariti svoje snove i vlastitim rukama brinuti o svojoj budućnosti. Djevojke su definitivno uzele konce u svoje ruke.