Jeste li ikada pomislili da dizajneri zapravo kroje našu svakodnevicu, da su stalno prisutni u našim životima? Naši pametni telefoni, satovi, naočale, nakit – netko ih je kreirao i pobrinuo se za svaki detalj, a onda je naše gadgete pretvorio u nešto neizostavno. Unutrašnjost našeg automobila, naše cipele, odjeća, stolice i stolovi - praktički sve što posjedujemo i koristimo netko je s ljubavlju dizajnirao i napravio.
Proljeće je godišnje doba kada čistimo. Čistimo svoje ormare, čistimo svoj dom, čistimo okolinu, možda čak čistimo svoje misli i duh.
Odmah da kažem: volim London! Za mene je to grad bezbrojnih mogućnosti, fascinantnih pulseva različitih kultura, snažne povijesti s daškom aristokracije, grad susretljivih ljudi, crvenih autobusa na kat, muzeja i galerija, književnosti za kojom žudim, božanstvenih restorana , grad glazbe i mode. Ima sve što želim, ima sve što tražim.
Prvo da ti poželim sretnu Novu godinu (znaš, nikad nije kasno ili bolje ikad nego nikad). Neka nova godina bude novi početak, makar u isto vrijeme shvatili da nećemo ispuniti sve što smo sami sebi obećali.
Kako želim snježne pahulje za Božić. To bi bilo tako fantastično! I iako je to prije nekoliko godina bila norma, danas nije samo iznimka, već i znanstvena fantastika. Sniježit će prije i poslije blagdana, padat će za Uskrs, pa i za Prvi svibanj, ali za Božić neće. Ali neću odustati. Božić je poznat po čudima.
“San je bolji od rakije”, kaže stara narodna mudrost, a stručnjaci je ne osporavaju. Osoba bi stoga trebala spavati 7 do 8 sati dnevno. A samo 14 dana uz šest sati sna trebalo bi biti dovoljno da se naše tijelo počne osjećati kao da imamo 0,1 promila alkohola u krvi (izvor: AsapSCIENCE).
Što je dom? SSKJ ga definira kao mjesto, kuću, gdje netko stalno živi, odakle potječe. Ali dom je puno više.
Rujan je. Vrijeme za nove početke. Meni osobno i prije nekog siječnja. Zašto? Ljeto je gotovo (dobro, možda su temperature u vrijeme nastanka editorijala još u slatkim tridesetima). A kad ljeto završi, kad smeđi ten stečen na svjetskim plažama izblijedi, tada znam da je stvarno. Da više nema tako malo produženih vikenda, da nema kolektivnih godišnjih odmora, da nema više "ja bih danas radio od kuće", da više nema odmora od tiskanog izdanja naših medija, da je potrebno da razmišljaju svježe i implementiraju ideje, ali ne da ih samo pohrane negdje u stražnjem dijelu glave (ili gdje god da su zapravo pohranjene).
U zdravom tijelu zdrav duh. Nije ništa novo i ne čudi da se puno bolje nosimo sa stresom kada nam je tijelo u dobroj formi. Problem je što (pre)često sami sebi ne dajemo ono što nam je zaista potrebno, bilo da se radi o snu, hrani ili vremenu za sebe, a to je zapravo vrijeme kada se posvećujemo sebi i oporavku od pretrpanog rasporeda.
Jeste li se ikada zapitali zašto je lipanj tako prokleto sladak? I ne samo slatko u smislu da se počastimo najboljim sladoledom u gradu s maksimalnom slašću i još teče...
Prije nekoliko dana vozio sam se kroz Vrhniku. Kao putnik nemam vozački ispit. ("Reci whaaaat?!"). Inače, ne osjećam se baš zakinut, koristim bicikl i "pedHondu" ili bolje rečeno svoje dvije noge.
Vidjeli smo sunčane dane kada sunce ugodno grije i konačno nam više ne trebaju kape, šalovi i rukavice. Ovo su dani kada nas, unatoč proljetnom umoru, vuče na sunce, jer još nije prevruće. Obično već imamo scenarij za prvi piknik i prvo "fotkanje" na klupi u parku. Stoga nam ne nedostaje ideja kako provesti svoje slobodno vrijeme. Ovo je čar proljeća.