Dok se svijet nastavlja boriti s razornim učincima klimatskih promjena, mnogi traže načine za smanjenje vlastitog ugljičnog otiska. Područje koje je posljednjih godina dobilo veliku pozornost je uloga uzgoja stoke u globalnom zatopljenju. No koliko je važan doprinos ove industrije emisijama stakleničkih plinova i može li prelazak na biljnu prehranu značajno utjecati na njihovo smanjenje? U ovom istraživanju istražujemo brojke i istražujemo potencijal veganske prehrane.
Može li veganstvo spasiti globalno zatopljenje? Prema podacima Ujedinjenih naroda stočarstvo je odgovorno za 14,5 % globalnih emisija staklenički plinovi. To je značajan udio i vrijedi pobliže pogledati specifične načine na koje ova industrija doprinosi klimatskim promjenama.
Jedan od glavnih načina je proizvodnja metana, jaka Staklenički plin, koje oslobađaju probavni sustavi preživača (kao što su krave, ovce i koze) i iz gnojiva koje proizvode. Metan ima v 100-godišnji vremenski okvir 28 puta veći od potencijala globalnog zatopljenja ugljičnog dioksida.
Cowspiracy: The Sustainability Secret (2014.) - cjelovečernji dokumentarac
Još jedan način na koji stočarstvo doprinosi globalnom zatopljenju je krčenje šuma, koje se često događa zbog ispaše i uzgoja usjeva za stočnu hranu. Ovo ne samo da oslobađa ugljik pohranjen u drveću, već također smanjuje sposobnost planeta da apsorbira ugljik putem fotosinteze.
Iako su brojke zastrašujuće, postoji nada da bi prelazak na biljnu prehranu mogao pomoći u ublažavanju učinaka uzgoja stoke na klimatske promjene. Studija Sveučilišta u Oxfordu pokazala je da bi globalni prelazak na veganstvo smanjio emisije stakleničkih plinova za 70 %. To je zato što je za proizvodnju biljne hrane potrebno znatno manje zemlje, voda i energija kao stočarstvo.
Međutim, važno je zapamtiti da samo veganstvo nije čarobno rješenje za globalno zatopljenje. Drugi važni izvori emisija stakleničkih plinova, poput izgaranja fosilnih goriva, također se moraju riješiti. Osim toga, način na koji se biljna hrana uzgaja i transportira također može utjecati na okoliš.
Iako stočarstvo uvelike pridonosi globalnom zatopljenju, sam prelazak na biljnu prehranu neće riješiti problem. Važno je uzeti u obzir cijeli prehrambeni sustav i njegov ugljični otisak, uključujući kako se biljke uzgajaju, transportiraju i prerađuju. Ali jasno je da bi smanjenje potrošnje mesa i povećanje prehrane biljnog podrijetla imalo je pozitivan učinak na smanjenje emisije stakleničkih plinova i ublažavanje klimatskih promjena.
