Iza vas je 4. festival kratkog filma, a spremate i peti. Kakav je bio odaziv i kvaliteta primljenog materijala? Luka: Iza nas, da... To zvuči dobro! Svake godine na festival stiže preko 70 filmskih i video proizvoda, uključujući i iz inozemstva
Iza vas je 4. festival kratkog filma, a spremate i peti. Kakav je bio odaziv i kvaliteta primljenog materijala?
Luka: Iza nas, da...To zvuči dobro! Svake godine na festival stiže preko 70 filmskih i video proizvoda, uključujući i iz inozemstva. Kvaliteta je svake godine sve bolja. Navodno su nas prepoznali kao festival koji želi kvalitetu i prestali slati "kućne" videe. Također, već imamo vjernu publiku koja svake godine dolazi na festival. Klement: Ali nije nam vjerna samo publika, nego i neki stvaraoci.
Zašto 600″ Film Festival? Što to znači?
Luka: Prvi smo festival pripremili s Klubom mladih Jarše iz Ljubljane. Nazvali smo ga 600″ Festival amaterskog filma. Tada je jedino ograničenje bila duljina filma od 10 minuta, što je 600 sekundi. Otuda i broj 600, koji zbog vidljivosti do sada nismo uklonili.
Zašto ste se odlučili organizirati ovakav festival?
Luka: Prije mnogo godina Klemen i ja smo bili na jednom ljetnom filmskom seminaru i shvatili da ima jako puno ljudi koji se bave filmom i videom, ali nemaju gdje pokazati svoje proizvode. Tada smo si rekli, ako dobijemo dvadeset filmova, imamo festival. Evo što se dogodilo: pet dana prije otvaranja stiglo je šest, možda deset filmova. Ukratko, ništa! Onda se odjednom sve promijenilo. Filmovi su pljuštali sa svih strana, zvali su me s radija, novina, časopisa, došle su tri TV stanice... Klement: Dvorana u dvorani bila je potpuno popunjena pa smo osim klupa unijeli i strunjače. Na kraju su ljudi stajali jer više nisu mogli sjesti. Bilo je predivno!
Ove godine pristiglo je preko sedamdeset radova, a u finale su ušla njih trideset i četiri. Što je presudilo u odabiru?
Luka: Glavna vodilja pri odabiru je prikazati našim posjetiteljima što kvalitetnije filmske i video proizvode. Svake godine filmovi prolaze kroz sito koje ima rupe različitih veličina. Ovogodišnji festivalski novitet bio je i dvodnevni festival, pa su ove godine "rupe" bile veće te smo uspjeli prikazati deset filmova više nego lani.
Koja su ograničenja za materijale za prijavu?
Luka: Nema puno ograničenja. Film ili video proizvod ne smije biti stariji od dvije godine, duljina ne smije biti duža od 20 minuta i autor ne smije biti utvrđen.
Natjecali su se filmovi različitih žanrova: od animiranih, jednominutnih, video spotova, eksperimentalnih, igranih i dokumentarnih filmova. Otvoreni ste i za erotiku. Jeste li dobili ove godine?
Luka: Čak smo ove godine povukli porno film kao posebnu kategoriju jer smo bili razočarani. Svih godina nismo dobili niti jednu. Ipak, ostajemo optimistični (smijeh).
Što glavna nagrada donosi pobjedniku?
Luka: Pobjednik dobiva simboličan poklon i staklenu skulpturu koju već treću godinu izrađuje njegov prijatelj Marjan Matanović. Trudimo se da pobjedničke filmove i njihove autore predstavimo i nakon završetka festivala. Tako smo 2006. godine na poziv slovenskog veleposlanstva u Poljskoj gostovali u Varšavi, potom u Brestu u Francuskoj i u Sloveniji. Dogovaramo se za Beograd. Na ovogodišnjem Trnfestu u Ljubljani prikazano je nekoliko filmova. Mogu se pogledati i na web stranici www.kontejnermag.com.
Iduće godine bit će peti festival. Sprema li se nešto posebno za toliki broj?
Luka: Ono što će biti posebno je da ću posebno paziti na natječaje i posebno ću paziti na sponzore. Očekujemo da ćemo, s obzirom na 5. obljetnicu, za dosadašnji rad i trud biti i posebno plaćeni i posebno nagrađeni (smijeh) ... i bit će nam vrlo posebno.
Jesmo li mi Slovenci filmski entuzijasti?
Luka: Mislim da Slovenci jako vole filmove. Svake godine dvorana je puna, iako se u svibnju, kada je festival, počinju održavati razna događanja, koncerti, festivali.
Kakav ishod želite u budućnosti?
Luka: Volio bih da FF 600″ preraste u višednevni festival, s popratnim programom i gostima. Klemen i ja imamo puno ideja, kao i volje. Činjenica je da smo financijski ograničeni u samoj realizaciji, a i oboje (pre)opterećeni.
Što mislite o kreativnosti i kvaliteti slovenskih filmova? Što bi bilo potrebno za diversifikaciju produkcije slovenskih filmova?
Luka: Pokušat ću to ocrtati jednom pričom. Prije mnogo godina Klemen i ja posjetili smo polugodišnji filmski seminar. Godinu dana ranije na istom seminaru provedeno je istraživanje. Na ulicama Ljubljane ljude svih dobi pitali su koji im se slovenski film najviše sviđa. I? Krišom gledati! Film star šezdeset godina! Tako je odgovorilo više od 90 ispitanika %, 2003. godine! Naravno, istraživanjem je obuhvaćen premalo ljudi, u nekoliko ulica i sl., ali odgovor je svejedno iznenađujući. Stoga bih želio više ekscesa. Ali više novca za začinjanje stvari.
Snimate li vas dvoje i filmove u slobodno vrijeme?
Luka: Prije dvije godine smo s prijateljima snimali film Ujeti Zajca, redatelja Luke Gluvića, Klemen se pobrinuo za ton i svjetlo, a ja sam ga snimio. Gluvić je dobio 250 eura, ja kameru, Klemen svjetla, posudili smo mikrofon i krenuli. Ustajali smo u osam ujutro, završavali u jedan ujutro (interijer smo snimali kad padne mrak) i išli spavati u četiri ujutro. Tko nije bio na snimanju, kuhao je ili pripremao sljedeću scenu. S glumcima naturistima cijelo vrijeme na setu radio je prijatelj i glumac Gregor Zorc, koji je svoj vikend ustupio i za snimanje i spavanje. Upoznao nas je i sa svojim vinom. Nešto od ovog izvrsnog cvička trebalo bi ići i na premijeru Lapajnetova filma Kratki kontakti, gdje je glumio Zorca. Pa smo se zanijeli... (smijeh).
Koji vas je film ili filmski glumac nedavno najviše inspirirao?
Luka: Nemam odabranu glumicu, glumca ili redatelja. Ali divim se dosta njih. Pogledajte Darwinovu noćnu moru u režiji Huberta Saupera. Klement: Na kraju me se dojmila Menzlova I Served the King of England.
Što vam slijedi nakon gledanja filma?
Luka: S Dejanom uživaju na pivu u Sax pubu u Eipprovi, gdje su prijatelji, ili u posjetima s Fejzotom i Josipom u Dru poči, kad je noć baš mračna. Metelkova je također lijepo mjesto. Klement: Slažem se s Lukinim plemenitim odabirom, ali volim posjetiti i Anikinu, odnosno pivnicu Šank.
