Veličanstvene građevine i slikoviti nacionalni parkovi, ali što ako i ove svjetske znamenitosti imaju manje poznatu prošlost.
Predstavljamo vam globalno znamenitosti, rangiran na UNESCO-ov popis svjetske baštine, čija je prošlost prilično neobična.
Arheološko nalazište Delfi (Delfi, Grčka)
Delphi okolni zapanjujući planinski krajolik i kulturna važnost za stare Grke čine ga jednim od najpopularnijih mjesta UNESCO-ve baštine, ali svetište nije uvijek bilo tako brojno kroz povijest. Kad je kršćanstvo postalo glavna religija u Grčkoj, hram i građevine su uništeni, a svetište napušteno.
Ubrzo nakon toga, mještani su izgradili selo Kastri na ruševinama nekadašnjeg svetišta, koristeći dio povijesnog mramora za oko 100 domova. Povijesna vrijednost svetišta bila je gotovo izgubljena, ali u 19. stoljeću povjesničari su počeli češće posjećivati selo, nakon čega su došli do otkrića da su se ovdje nekada nalazili Delfi. Nakon višegodišnjih iskapanja i preseljenja stanovnika sela Kastri u susjedno područje, UNESCO ga je 1987. godine proglasio svjetskom baštinom.
Stari Most (Mostar, Bosna i Hercegovina)
Lučni osmanski most koji danas stoji u Mostaru prelazi rijeku Neretvu i povezuje dva dijela grada. Ali most više nije onaj koji je izvorno nastao ovdje. Građevina je prvi put izgrađena 1557. godine i smatra se važnim primjerom balkanske islamske arhitekture.
Međutim, korištena je kao vojna opskrbna linija tijekom jugoslavenskog rata i zbog toga je bila žestoko granatirana, zbog čega se srušila u vodu 1993. godine. UNESCO i međunarodna zajednica odmah su intervenirali s planovima za njegovu obnovu, koja je dovršena 2004. Most i stari grad uvršteni su na UNESCO-ov popis svjetske baštine sljedeće godine.
Hram Borobudur (Java, Indonezija)
Budistički hram Borobudur, izgrađen u osmom i devetom stoljeću, smatra se vjerskim središtem. Hram je bio napušten u vrijeme dok je islam prevladavao u regiji, a bio je prekriven i vulkanskim pepelom iz obližnjeg vulkana i bujnom florom okolne prašume. Bio je gotovo zaboravljen sve do 1811. godine, kada su počela iskapanja na inicijativu Sir Thomasa Stamforda Rafflesa.
Više od stoljeća kasnije, 1970-ih, UNESCO i indonezijska vlada obnovili su povijesno važan hram i obećali da će ga sačuvati za buduće generacije.
Rudnik ugljena na otoku Hashima (otok Hashima, Japan)
Otočić Hashima tek je nedavno ušao na popis UNESCO-a, ponajviše zbog podvodnih rudnika ugljena koji su ovdje osnovani u drugoj polovici 19. stoljeća. Oni predstavljaju važnu prekretnicu u japanskoj industrijalizaciji.
Manje je poznata mračna strana otoka. U 1930-ima, do kraja Drugog svjetskog rata, otok je služio kao okrutni radni logor u kojem su kineski ratni zarobljenici i regrutirani korejski civili mučeni i prisiljavani na rad u rudnicima dok nisu podlegli smrti. Broj žrtava logora u to vrijeme ostaje nepoznat, ali neki procjenjuju da je više od 1300 zatvorenika izgladnjelo ili bilo iscrpljeno.
Nacionalni park Coiba (El Trapiche, Panama)
U Tihom oceanu, uz obalu Paname, nalazi se najveći otok u Srednjoj Americi: Coiba. Bujni rezervat, prekriven tropskom prašumom, između 1914. i 2004. služio je kao zatvor u kojem su čamili na teškom radu ubojice, silovatelji i politički zatvorenici diktatora Omara Torriosa i Manuela Noriege.
Budući da je pristup otoku bio ograničen, njegova je priroda ostala praktički netaknuta, pa ga je Panama 1992. godine proglasila Nacionalnim parkom Coiba. Godinu dana nakon što je zatvor Coiba zatvoren, UNESCO je park proglasio mjestom svjetske baštine zbog njegove ekološke važnosti.
