Život nas ponekad dovede do točke iz koje ne vidimo izlaz. Ne znamo kuda krenuti i koji put izabrati da bude pravi. Neki se u takvim situacijama probude i naprave pomak u svom životu, dok drugi samo dublje tonu.
Bio je to jedan od onih dana kad sam se probudio i opet promijenio termin spavanja. I to mnogo puta! Ne znam koliko puta, ali bilo je toliko puta da sam skoro opet zakasnio na posao. Bila je jesen, sjećam se kako sam sjedio na rubu kreveta i gledao kroz prozor kako lišće pada s drveća. Zamišljala sam drvo kako plače. bio sam tužan i potišten. Bio sam neispavan i iako ništa nije bilo u redu, osjećao sam se tužno.
Duboko sam udahnula i polako krenula prema kuhinji, gdje sam se sredila kao i obično jaka kava. Pripremila sam i doručak i pomislila si: "Zašto već mjesecima i mjesecima jedem isti doručak, što mi je?" Ali bila sam previše lijena pripremiti bilo što drugo, pa sam se zadržala na smoothiju. Pomiješate nekoliko sastojaka i voila, doručak je spreman. Znam da neki ljudi čak i ne doručkuju, pa me čak i pomisao na to učinila ponosnom na sebe. Ali nekako previše volim jesti da bih preskočila doručak. Također sam u životu shvatila da ako ne doručkujem nemam dovoljno energije i bez nje ne mogu normalno funkcionirati.
Bio sam bez prave motivacije i entuzijazma na poslu. Imao sam osjećaj da se kupci samo žele potući i ulijevaju negativnost u mene. Već se nisam osjećao najbolje, a onda se dogodilo ovo. Uhvatila sam se kako kolutam očima kad je mušterija otišla, iako sam to učinila sekundu prije lažni osmijeh ispod maske podižući jagodice i skupljajući oči. Hej, kako sam? išla joj je na živce. Često bih, kad bih bila sama, gledala u prazno i razmišljala. Nekad sam razmišljala o toliko stvari u isto vrijeme da bih svoje misli zapisivala na papiriće u boji, jer nisam bila koncentrirana i brzo sam zaboravila o čemu uopće razmišljam. Uz sve što mi je prolazilo kroz glavu, stalno je bilo pitanje: "Što radiš? Zašto si stalno loše volje i zašto ne ideš dalje u životu?”
U tom sam trenutku rekao sebi da je dosta. Razmišljao sam o tome gdje bih mogao početi popravljati stvari - odmah.
Osjećao sam se loše u vlastitoj koži, jer me kronična bol u trapezu prati više od deset godina. Svaki pokret koji sam napravio me je boljeo i živjeti s tim godinama i godinama nije lako. Kada vas boli, još ste razdražljiviji, ne smijete se onoliko koliko biste mogli, ne pjevate više pod tušem, ne čujete cvrkut ptica kad ste vani, i šale vašeg prijatelja odjednom su nezanimljive.
Što mogu učiniti da to popravim? Brojni pregledi kod liječnika nisu dali pravi odgovor. Nekako sam osjećao što bih trebao učiniti, ali sam to izbjegavao, iako ni danas ne znam zašto. Znala sam da ću morati angažirati trenera i terapeuta, jer je to nekako jedina otvorena opcija koja bi mi mogla koristiti. Imao sam dobar osjećaj, ali sam se bojao. Tiho i dugo razmišljam o odlukama u sebi prije nego se odlučim napraviti korak naprijed, iako s druge strane često reagiram vrlo impulzivno.
Priznao sam sebi da jesi Bacam si pijesak u oči, kad tvrdim da se moja bol ne može izliječiti. Uzeo sam slušalicu i točno sam znao kome se obratiti, jer sam to osjetio maloprije. Kad sam nazvao trenera, drhtao sam kao da stojim na -10 stupnjeva. Bio sam obliven znojem, a srce mi je jako brzo kucalo. Da je ta osoba u ovom trenutku pored mene, vjerojatno bi čula koliko mi srce jako kuca.
Prešao sam na stvar i rekao da želim pomoć da imam problem i da ne mogu sam pronaći rješenje za njega. Trener mi se nasmiješio i rekao da nema problema koji se ne može riješiti pravilnim kretanjem, ali Morat ću pokušati, jer otklanjanje disfunkcija moguće je samo ako se ja osobno za to potrudim. U trenutku mi je sinulo: "Nabroj stvari kojima težiš u životu?".... Bila sam tužna, jer sam shvatila da se ističem samo na poslu, jer tu imam odgovornost, bez koje mogu kad sam zaposlena.
Gdje je ovdje napor za psihičko i tjelesno zdravlje? Uredan i zdrav prehrana? Lijep odnos prema sebi i ljudima oko mene?
Kasnije, dok sam hodao po traci u teretani, priznao sam sebi da imam dosta loših navika koje ću morati promijeniti ako želim ići naprijed u životu, jer sam svjestan da sam negdje daleko zapeo daleko, poput jedrenjaka usred mora bez vjetra. Shvatila sam koje su me loše navike sprječavale da budem sretna. Gledao sam puno televizija. Pomogli su mi pozitivni ljudi oko mene živci. Svakog jutra sedam puta odrijemam na budilici. Osjećala sam se užasno i mnogo puta sam sebe krivila za svoje loše osjećanje krivio druge. Družio sam se s ljudima koji jesu žalio se nad životom kao i ja.
Zaključci do kojih sam došao sa svojima priznanje, odmah su me odveli u drugu dimenziju. Za početak, mogli biste ustao ranije a čim mi se oglasi alarm. Shvatio sam da ako želim promijeniti svijet oko sebe, moram promijeniti svijet iznutra. Sve počinje u meni. Nikad to nisam mislio sa svojima negativno razmišljanje Privlačim još više negativnosti. Ali tome je sada kraj!
U trenutku odluke shvatila sam da će mi se život početi okretati u drugom smjeru. Čeka me novi put koji će pozitivna, sunčana, nasmijana i obojena svim oblicima ljubavi.
