Neugodno, naporno, ali nezaboravno – televizija u svom najboljem izdanju. Ako ste gledali Boiling Point, uzbudljivu, napetu dramu u jednom kadru koju je režirao Philip Barantini, onda je Adolescencija vjerojatno već na vašem popisu za gledanje.
Seriju je sukreirao Stephen Graham, koji je u Boiling Pointu zablistao kao kuhar na rubu propasti, uz scenarista Jack Thorne, a Barantini je ponovno preuzeo redateljske dužnosti. Netflixovo remek-djelo od četiri epizode mješavina je kriminalističke fikcije i psihološke drame koja prati obitelj čiji je 13-godišnji sin optužen za ubojstvo kolege iz razreda istom nemilosrdnom jednom kamerom.
Rezultat? Nemilosrdno, hipnotičko i jezivo autentično iskustvo, koji će vas stjerati u kut i ostaviti bez daha.
Što se događa u "Adolescenciji"?
Serija gledatelja hvata za gušu u prvih nekoliko minuta. Policijska racija u zoru. Ljutiti krici. Zidovi se tresu pod težinom udaraca ovnova po vratima. Obitelj Miller bačena je u noćnu moru iz koje nema izlaza.
Otac Eddie (Graham), mama Manda (Christine Tremarco) i starija sestra Lisa (Amelie Pease) prije nego što uopće shvate što se događa, gledaju kako ih policija brutalno vuče 13-godišnji Jamie (Owen Cooper) iz kreveta. Optužba? Ubojstvo razrednika.
Zatim se sve seli u policijsku postaju, gdje se odvija prvi kontinuirani snimak jednosatna emocionalna lavina – šokirana obitelj u sterilnoj čekaonici, odvjetnici koji biraju riječi poput kirurških skalpela i detektiv DI Bascome (Ashley Walters, Top Boy) i DS Frank (Faye Marsay, Andor), koji imaju čvrste dokaze.
Jamie inzistira na svojoj nevinosti. Je li stvarno nevin? A ako nije – kako je došao do točke da ga se optužuje za nešto tako strašno?
Redateljsko remek-djelo: Jedan kadar, četiri različita svijeta
Snimljeno cijela miniserija u pojedinačnim kadrovima zvuči kao vježba u stilu – ali u stvarnosti format radi briljantno. Barantini zna što radi. Kamera ne dopušta predah, ne dopušta rezove, ne daje prostora za disanje. Gledatelj se nađe uhvaćen u vrtlog surove stvarnosti, kao da je još jedan nesretni član raspadajuće obitelji Miller.
Otvara se svaka epizoda novo poglavlje u obiteljskoj tragediji, a vrijeme skače naprijed:
- Epizoda 1: Policijska stanica – napetost koja se može rezati nožem. Kamera skače između tihog šaputanja i eksplozija bijesa.
- Epizoda 2: Škola – pokušavaju se sa šokom izboriti profesori, učenici i roditelji. Društvena dinamika se raspada pred očima gledatelja.
- Epizoda 3: Terapija – Jamie i psihologinja (Erin Doherty) u dvoboju riječi i šutnje. Ovdje se otkrivaju djelići istine.
- Epizoda 4: Rođendan – obitelj pokušava nastaviti sa svojim životima, ali duhovi prošlosti ne dopuštaju radost.
Svaka lokacija ima svoju energiju, svoj tempo, svoju estetiku, ali format ostaje neumoljiv. Kamera ne prašta ništa – suze, drhtave ruke, pogled koji bježi od istine.
Glumačka postava: Prava emotivna bomba
U ovoj vrsti drame sve bi se moglo raspasti da je glumačka postava tek prosječna. Srećom “Adolescencija” ima prave majstore igre.
- Stephen Graham on je lekcija glume kao Eddie Miller – svaka bora na njegovom licu vrišti priču o kolapsu svijeta njegova oca.
- Ashley Walters i Faye Marsay Savršeni su kao iskusni detektivi koji znaju da je s druge strane stola dječak, a ne čudovište – a ipak ne odustaju.
- Owen Cooper kao Jamie? Čisto otkriće. Njegova interpretacija uplašenog, ali možda ne posve nevinog djeteta jest jezivo i srceparajuće u isto vrijeme.
I baš kad pomislimo da smo sve vidjeli, dolazi Erin Doherty u trećoj epizodi i isporuci izvanredan psihološki dvoboj, koja bi se lako našla i na kazališnim pozornicama.
Je li “Adolescencija” savršena serija? Ne. I to je u redu.
Ako tražite lako gledanje za petak navečer, ovdje ćete udariti u zid. "Mladost" sve je samo ne ugodan prizor - to je mračno, depresivno i na trenutke iznimno bolno.
Osim toga, serija najviše vremena provodi prateći počinitelj i njegova obitelj, dok ostaje žrtva gotovo potpuno u pozadini – što postavlja važna etička pitanja. Ali ovo nije tipična kriminalistička ili "whodunnit" priča. To je brutalno seciranje društvenih pukotina koje može dovesti do nezamislivih postupaka.
Kroz Jamiejevu priču, serija istražuje manosfera, online utjecaji na tinejdžere i sustavni nedostacikoje često zanemarujemo. Rezultat nije uvijek ugodan – ali je apsolutno neophodan.
Zaključak: Serija koju nećete moći (ili željeti) zaboraviti
“Adolescencija” nije serija koju pogledate i zaboravite. Nije stvoren za jednonoćno prejedanje. To je intenzivno iskustvo koje vas zgrabi i ne pušta.
Ako ste spremni da emotivni rodeo bez sigurnosnih pojaseva, ovo je jedna od najvažnijih i majstorski osmišljenih serija godine. Ako niste, možda biste se radije odlučili za nešto prijateljskije - poput dokumentarca o bebama pandama.
🎬 Ocjena: 9,5/10
👉 “Adolescencija” je sada dostupna na Netflixu. Ako se usuđuješ.
