Ovih dana svoje misli posvećujem tisku. Na to me više-manje tjera situacija u kojoj se takvi mediji nalaze, kao i vijest ili otkriće da jedan od meni najdražih tiskanih medija, British Shortlist, više ne izlazi.
city magazine slovenija
Ponekad me obuzme takva nostalgija, nostalgija za vremenima kada me uopće nije bilo. Gledam fotografije 'zlatnog doba' Hollywooda i tadašnje europske produkcije, slušam francuske šansone i talijanske kancone. Listam stare modne časopise i čudim se. Gdje je nestala sva ta ljepota, ona čista ljepota za koju nisu bili potrebni futuristički dodaci i gomila šminke, ali je i dalje bila toliko prisutna? Gdje je bila njihova tajna (osim dobrih stilista i vizažista)? Je li im jednostavno bilo manje stresno?
#248 je poseban. U naše ruke dolazi nakon tromjesečne pauze, što je daleko najduža pauza u naših 17 godina.
Prvo da ti poželim sretnu Novu godinu (znaš, nikad nije kasno ili bolje ikad nego nikad). Neka nova godina bude novi početak, makar u isto vrijeme shvatili da nećemo ispuniti sve što smo sami sebi obećali.
Poletje je v polnem razmahu in napoveduje se pestro dogajanje v mestu, kjer se zdi, da programom za razvajanje vseh naših čutil ni
videti kraja.
Vidjeli smo sunčane dane kada sunce ugodno grije i konačno nam više ne trebaju kape, šalovi i rukavice. Ovo su dani kada nas, unatoč proljetnom umoru, vuče na sunce, jer još nije prevruće. Obično već imamo scenarij za prvi piknik i prvo "fotkanje" na klupi u parku. Stoga nam ne nedostaje ideja kako provesti svoje slobodno vrijeme. Ovo je čar proljeća.
Jeste li ikada pomislili da dizajneri zapravo kroje našu svakodnevicu, da su stalno prisutni u našim životima? Naši pametni telefoni, satovi, naočale, nakit – netko ih je kreirao i pobrinuo se za svaki detalj, a onda je naše gadgete pretvorio u nešto neizostavno. Unutrašnjost našeg automobila, naše cipele, odjeća, stolice i stolovi - praktički sve što posjedujemo i koristimo netko je s ljubavlju dizajnirao i napravio.
I, kako drugačije? Euforičan, sunčan, podmitljiv? Možda primate neke darove ispod stola? Ništa se ne događa, ionako ti sad nitko ne gleda ispod ruku, nitko ništa ne vidi u našoj maloj predalpskoj zemlji, ali on sve zna, šuti i ponekad kaže koju šalu u prolazu, dok mu se smiješak stvara fejs, kad gospođa koja čeka u redu donese čokoladu, kaže, mogu ja biti prva, inače će slatkišima isteći rok trajanja...
Ovih dana, kada se Slovenija i svijet bore s koronavirusom, teško je ostati na distanci. Ne društveni, ovaj je prijeko potreban, ali o tome u nastavku.
Kako želim snježne pahulje za Božić. To bi bilo tako fantastično! I iako je to prije nekoliko godina bila norma, danas nije samo iznimka, već i znanstvena fantastika. Sniježit će prije i poslije blagdana, padat će za Uskrs, pa i za Prvi svibanj, ali za Božić neće. Ali neću odustati. Božić je poznat po čudima.
Ovo pitanje gleda u budućnost, ali ako ga želimo razumjeti, moramo znati prošlost. Stoga, zastanimo na trenutak i pokušajmo pronaći temelje naše budućnosti.
NAPRIJED! To je natpis na mom stolu, to je pozadina na mom pametnom telefonu. Ona me prati u različitim životnim razdobljima i služi kao osobna maksima, budući da je moj životni cilj rasti, napredovati i stjecati više znanja i vještina u apsolutno svim područjima života.