Od svog velikog predstavljanja 2011. godine, Pagani Huayra se smatra onim u klasi hiperautomobila koji bi lako mogao nositi titulu "Gospodina Previše". S malo konkurencije koja bi se mogla mjeriti s njegovom snagom, Huayra nije bila samo automobil, već više zvijer na četiri kotača koja je izgledala kao da je upravo pobjegla iz laboratorija nekog ludog znanstvenika. S dolaskom nove iteracije, Pagani Huayra R Evo, čini se da su u Paganiju odlučili da nisu sasvim ispunili svoje Frankensteinove fantazije.
U suradnji s trkaćim timom HWA AG, koji očito ne zna ni za riječ "dovoljno", Pagani je iscijedio još više snage iz svog stjegonoše. Huayra R Evo, sa svojih 1060 kilograma mase, sada se može pohvaliti monokokom složenijim od recepta za božićnu večeru, napravljenim od materijala koji zvuče kao nešto što biste pronašli na popisu sastojaka svemirskog broda. Nadograđeni ovjes obećava da će automobil kliziti po asfaltu poput balerine, a srce predstavlja motor V12-R Evo koji kao da je tek pušten u promet razvija čak 900 KS i 770 Nm okretnog momenta iz pakla.
Huayra R Evo može se pohvaliti 'Codalunga' otvorenim krovom koji automobilu daje izgled kao da se upravo vratio iz budućnosti kako bi nam rekao da će 2050. godine svi automobili izgledati kao svemirski brodovi. A aerodinamički komplet osigurava da će se ova zvijer držati ceste kao klaun svog balona. Inspiracija za dizajn jasno je izvučena iz svega što je brzo i s kotačima, od IndyCar trkaćih vozila do legendi Le Mansa, što znači da bi Huayra R Evo vjerojatno mogla prolaziti kroz zidove kad bi htjela.
Kako bi se nosio s ovom monstruoznom snagom, Pagani je vozilo opremio kočionim sustavom koji vjerojatno može zaustaviti vrijeme i kotačima obuvenim u gume koje izgledaju kao da ih je napravio netko tko je gledao previše znanstveno-fantastičnih filmova. Huayra R Evo toliko je moćna da vjerojatno treba vlastiti poštanski sandučić, za FIA-inu poštu.
Pagani tek treba objaviti podatke o proizvodnji ili cijenama, što znači da se svi moramo zadovoljiti s da Huayro R Evo divimo se sa sigurne udaljenosti i sanjarimo o tome kako bi bilo da ga možemo parkirati u našoj garaži. Pa, barem dok ne pronađemo način da prodamo bubreg na crnom tržištu za auto koji vjerojatno košta više od malog otoka.
