Poteškoće koje ne procesuiramo tijekom života također mogu rezultirati problemima u vezi.
Problemi u vezi – poput sukoba u vezi – mogu biti rezultat obrane od neugodnih osjećaja koji nas obuzimaju. Bila to tuga, usamljenost,... Koliko često dopuštamo da nas ove poteškoće spriječe da se autentično povežemo?
Na web stranici Psychology Today objavili su opširan članak o tome kako poteškoće koje prolazimo tijekom života mogu pridonijeti problemima u vezama. Svaka osoba u odnos unosi svoje vlastite percepcije, interpretacije i iskrivljenja. One se često temelje na neriješenim poteškoćama ili traume iz prošlosti. Kao rezultat toga, oni također utječu na našu sadašnjost. Postoji mnogo načina na koje neriješena trauma, često skrivena, može oblikovati naše odnose.
Često projiciramo prošlost na sadašnjost. Većina nas je samo djelomično svjesna toga, ali razvojna iskustva oblikuju kako razumijemo sadašnjost, kako razmišljamo o odnosima i sebi, što dopuštamo sebi da mislimo i osjećamo itd. Nesvjesno, naša percepcija onoga što se događa formira se na temelju očekivanja i iskustava iz prošlosti. Ljude koji se slažu s nama idealiziramo i privlačimo, dok one koji nam postavljaju pitanja i prkose, ne želimo uvijek u blizini.
Ljudi mogu imati problema s prepoznavanjem jer ne možemo odvojiti prošlost od sadašnjosti. Dio obrambenog sustava je da nismo svjesni što radimo. Svijest o često skrivenim obrambenim procesima koji djeluju kako bi se pod svaku cijenu održala sigurnost često je popraćena strahom od destabilizacije ili nesigurnošću je li promjena moguća.
Problemi u vezi i samoidentitet
Projiciranje na druge štedi nas izazova i poteškoća samoprepoznavanja. Neugodnih dijelova sjedala rješavamo se premještajući ih na druge i tako 'rješavamo' eventualnu zabunu o dobrom i lošem. Dakle, sve možemo doživljavati ili kao dobro ili kao loše, a ne shvaćati da ništa nije samo crno i ništa nije samo bijelo. Stvarnost ima tendenciju biti složena, zahtijevajući složen okvir i sposobnost za kontemplativno iskustvo.
“Disfunkcionalnost u sadašnjosti trajat će sve dok se problemi iz prošlosti i sadašnjosti ne rješavaju postupno i integrativno. Disfunkcionalne radnje, obrasci okrivljavanja i povrijeđenosti temeljeni na projekciji i rascjepu nestat će samo kada odvojimo prošlost i budućnost, ono što je temeljeno na prijetnji i povezano s traumom, a što nije. Jedini način da nekoga stvarno upoznate je s vremenom. Ako ne usporimo i ne uhvatimo sve strane sebe, nećemo o stvarima razmišljati konstruktivno niti dopustiti prostora emocijama da nas vode. Može proći neko vrijeme dok se emocije ne pojave, pogotovo ako smo zbog traume izbjegli osjećaje ili smo potpuno otupjeli", zaključuje psihijatar dr. Hilary Brenner Grant.
