Ako se pitate što djeci najviše treba od roditelja, dobro će vam doći popis u nastavku.
Što djeca najviše trebaju od svojih roditelja? Neki će na pitanje odgovoriti materijalnim dobrima. No, na sreću, takvih je sve manje. Drugi pak su uvjereni da je to ljubav. U tome ne griješe puno, ali psihoterapeuti su uvjereni da je još važnije priznati svoje osjećaje.
Tradicionalno se ljubav smatra najvažnijim elementom u odgoju zdrave, sretne djece. Iako ljubav nedvojbeno igra ključnu ulogu, razvijanje razumijevanja dječje psihologije sugerira da postoji nešto više od toga. Generacije prije nas često su se borile s izazovom snalaženja kroz vlastite emocije i, kao rezultat toga, prenošenja emocionalne traume na svoju djecu.
Emocije poput ljutnje često su smatrane nepoželjnima za obiteljskim stolom. Ali kako se naše razumijevanje razvoja djeteta produbljuje, postaje sve jasnije da postoji još jedna bitna komponenta učinkovitog roditeljstva— potvrđivanje djetetovih osjećaja. Priznavanje i prihvaćanje djetetovih emocija kao valjanih značajno pridonosi njihovom emocionalnom blagostanju njegujući temelje sigurnosti, samopoštovanja, empatije i razumijevanja.
Što djeci najviše treba?
Djeca su poput minijaturnih odraslih; njihova su emocionalna iskustva stvarna i intenzivna kao i naša, iako se često izražavaju jednostavnijim riječima. Put do emocionalne zrelosti počinje potvrđivanjem tih emocija. Prepoznavanjem i uvažavanjem onoga što dijete osjeća, roditelji postavljaju temelje za siguran emocionalni temelj. U prošlosti su određene emocije, osobito one koje su se smatrale 'negativnima', poput ljutnje ili tuge, bile odbačene ili potisnute. Iako je ovaj pristup bio dobronamjeran, nenamjerno je poručio djeci da su njihovi osjećaji nevažeći ili nevažni. Danas stručnjaci tvrde da je prihvaćanje i potvrđivanje tih emocija presudno za djetetov emocionalni rast.
Validacija komunicira djetetu da njegovi osjećaji nisu samo prihvatljivi, već i bitni aspekti njegova identiteta. Kada djeca dobivaju dosljednu potvrdu, razvijaju zdrav osjećaj vlastite vrijednosti. To samopouzdanje postaje kompas koji ih vodi kroz životne izazove, osnažujući ih da se autentično izraze i samouvjereno upravljaju odnosima. Suprotno tome, nedostatak provjere može dovesti do mnoštva emocionalnih izazova. Djeca koja osjećaju da su njihovi osjećaji nevažeći mogu se boriti sa sumnjom u sebe, nesigurnošću ili nesposobnošću da se učinkovito izraze.
Njegovanje empatije i razumijevanja
Potvrda djetetovih osjećaja nadilazi jednostavno priznavanje njihovih osjećaja; jer također njeguje empatiju i razumijevanje. Učeći djecu da su njihovi osjećaji važni, roditelji im usađuju sposobnost suosjećanja s drugima. Ovo razumijevanje postaje most koji ih povezuje s različitim emocionalnim iskustvima onih oko njih.
