Većini nas odlazak na put sam, samac, jednostavno zvuči užasno zastrašujuće. U glavi nam se odmah pale svi alarmi: „Što ako mi se nešto dogodi? Što ako se izgubim? Sam među strancima, sigurno ću biti usamljen!'' Ali ako želimo pronaći sebe, ponekad se moramo izgubiti. Pročitajte zašto bi svatko od nas trebao putovati sam barem jednom u životu.
Ako putujete sami, imate više samopouzdanja.
Putuju potpuno sami samo najpouzdaniji ljudi i oni koji to žele postati. Jednom kada donesete odluku da se sami otisnete u potpuno strani svijet, a zatim sjedite sami u avionu ili vlaku bez wifi, koji bi vam omogućio da kontaktirate sve poznato i poznato, bačeni ste u vodu i imate samo dva izbora: da utopiti se ili naučiti plivati. Naravno, svi prije ili kasnije pobacimo, a s ovakvim putovanjem i od vlastitog zona udobnosti koračamo ne samo psihički, već i fizički, što nam je kasnije, kada se vratimo u "realnost", poznato na svim područjima života.
ČITAJ VIŠE: 5 načina da besplatno proputujete svijetom
Na „solo“ putovanju postajete puno otvoreniji prema ljudima, iskustvima i prihvaćanju različitosti.
Jednom kad naučiš pristupati ljudima bez problema, naučiš i da na svijetu ne postoje samo milijarde ljudi, već i milijarde različitih priča, iskustava i razmišljanja koja se razlikuju od tvojih. Istovremeno, naučite da nitko nije u pravu ili u krivu te da upravo naša različitost obogaćuje i čini život ljepšim. Ako putujete sami, to znate kada upoznajete nove ljude Nisu dovoljne otvorene uši i oči, već i otvorena glava, otvoreno srce i puno znatiželje.
Ako putujete sami, naučite biti opušteni među strancima i brzo uspostavljate kontakte.
Ako ste sami u stranoj zemlji, strancima morate pristupiti praktički odmah: ako ništa drugo, pitati ih za upute do hostela ili muzeja. Naravno, ljudi su društvena bića i ako imamo dovoljno hrabrosti podići pogled s telefona, vrlo brzo primijetimo da oko nas postoje ljudi koji su inače stranci, ali uostalom, samo ljudi poput nas. Ako putujemo sami, strancima učimo pristupati potpuno opušteno – bez zadrške i ograničenih misli kakvi jesu "Što će misliti o meni!?" (Jer nitko neće misliti ništa osim da ste sigurni, hrabri i izvrstan, ako možete sami i opušteni hodati svijetom.)
Puno bolje upoznajete sebe i jednom se odlučite promijeniti samo na temelju svojih potreba.
Solo putovanje ima veliku prednost: nikada se ne morate prilagođavati nikome osim sebi. Zato i nije nema čekanja drugih ispred WC-a, dućana, koji vas odbijaju na prvi pogled i nezanimljivi muzeji. Budući da ste sami, na listi prioriteta su samo vaše želje i potrebe koje možete ispuniti kad god i kako god želite, a veliki plus je i to što puno bolje upoznajete sebe. Na vama je, da razjasnite koji su vam prioriteti, što vam odgovara, a što jednostavno ne želite raditi.
Ako putujete sami, jednom zauvijek naučite vjerovati i svojoj intuiciji i svijetu.
Ako putujemo sami, nemamo izbora nego poslušati sebe. Najvažnije je vjerovati svom unutarnjem glasu ili intuiciji koja nam uvijek govori što je ispravno, a što nije. Ako se osjećamo izgubljeno, neka tako bude intuicija naš kompas, u koje uvijek možemo imati povjerenja. Štoviše, s vremenom i vježbom, ovaj više puta potisnuti unutarnji glas postaje mnogo glasniji. Važna lekcija u solo putovanju također je da su ljudi u 99% su jako dragi i žele nam dobro – koliko god se svijet ponekad činio okrutnim.
Počinjete uživati u svom društvu.
Vjerojatno najveća stvar koju solo putovanje može učiniti je da počnete uživati u vlastitom društvu. U životu ništa nije trajno, a najmanje trajni su ljudi za koje mislimo da su "naši" i da će uvijek biti uz nas. Događaji, ljudi, poslovi, gradovi, države, razdoblja... tako je sve dođe i prođe, jedini zajednički nazivnik svemu tome smo mi sami. Stoga moramo shvatiti da ako stvarno "imamo" nekoga u ovom životu, onda imamo samo sebe, a ako se volimo, onda znamo da biti sami ne znači da smo i usamljeni.
