Jeste li se ikada zapitali zašto vaš domaći francuski tost nalikuje tužnoj, gnjecavoj gljivi, dok onaj u pariškom kafiću nalikuje pahuljastom oblaku s neba? Ne paničarite, niste sami. Svi smo uništili ustajali kruh u očaju za brzim doručkom. Ali danas ćemo to promijeniti. Pripremite se za kulinarsku revoluciju u svojoj kuhinji dok otkrivamo strogo čuvanu tajnu savršenog, autentičnog i apsolutno dekadentnog "pain perdua".
Tajna prave izgubljene boli: Većina nas misli da je to Francuski tost brzo rješenje za onaj osušeni, prilično tužni komad tosta iz supermarketa koji već tri dana stoji na kuhinjskom pultu i moli za milost. I dok naziv „pain perdu“ doslovno znači „izgubljeni kruh“ na francuskom, to ne znači da morate žrtvovati odabrani okus prilikom njegove pripreme.
Francuzi, ti apsolutni majstori kulinarske dekadencije, uzeli su stari seljački recept za iskorištavanje ostataka hrane i elegantno ga uzdigli u umjetnički oblik koji bi se lako mogao poslužiti na srebrnom pladnju u najprestižnijim pariškim hotelima. Prava tajna nije ubaciti najgori i najtanji kruh u kući u tavu, već odabrati pravi i pustiti ga da se strateški i lagano osuši.
Sastojci za pravu parišku bajku (francuski tost)
Zaboravite na dijetetske trendove, obrano mlijeko i zamjene za šećer. Ako želimo ponovno stvoriti taj pravi, božanstveni okus, moramo se ponašati kao da kalorije jednostavno ne postoje, barem tih nekoliko minuta. (Znate zlatno pravilo: vikendom i praznicima kalorije se ionako ne računaju.) Pa što vam je potrebno za najbolji i uistinu originalan recept?
Prvo, kruh. Pravi ljubitelj francuskog tosta kategorički odbija obični tost. Potreban je brioche ili iznimno bogat mliječni kruh (poput chalaha), koji mora biti narezan na kriške debljine najmanje dva do tri centimetra. Mora biti star dan ili dva, jer će samo tako moći upiti raskošnu tekućinu bez da se neslavno raspadne u vašim rukama.
Za našu "kremu" ili svilenkastu smjesu od jaja, trebamo upravo ovo:
– 3 velika, svježa jaja
– 200 ml punomasnog mlijeka
– 100 ml slatkog vrhnja
– 2 žlice smeđeg šećera
– prstohvat soli
– žličica ekstrakta prave bourbon vanilije
– maslac za pečenje
Kemija iza štednjaka: Kako postići savršenstvo
Sada kada imamo sav ovaj arsenal poslastica pred sobom, vrijeme je za nešto elegantno. U plitkoj, širokoj zdjeli (po mogućnosti onoj staklenoj koju koristite za pite) snažno i temeljito umutite jaja, mlijeko, vrhnje, šećer, sol i vaniliju. Miješajte dok se sastojci potpuno ne sjedine u svilenkastu tekućinu.
Sljedeći je najvažniji dio procesa: namakanje. Pažljivo stavite kriške brioša u smjesu. Kruh treba upiti ovu bogatu tekućinu. Namačite ih oko minutu ili dvije sa svake strane. Ako je kruh previše svjež, pretvorit će se u kašu; ako je previše star i pretvrd, sredina će ostati suha i mlohava. Tražimo tu savršenu, zlatnu sredinu.
U međuvremenu, otopite veliki komad maslaca u velikoj tavi na srednjoj vatri. Evo profesionalnog trika koji razlikuje amatere od kuhara: dodajte nekoliko kapi neutralnog biljnog ulja kako biste spriječili da maslac zagori dok jaka vatra karamelizira šećer u kruhu. Nakon što se maslac romantično zapjeni i zamiriše, pažljivo stavite kriške u tavu. Pecite oko tri do četiri minute sa svake strane kako biste stvorili tu slavno lijepu, hrskavu, zlatno-smeđu koricu. Vaša kuhinja će mirisati tako nevjerojatno ukusno da će vam susjedi vjerojatno početi kucati na vrata tražeći recept.
Završni dodir ili kako poslužiti kao profesionalac
Vaš savršeni, majstorski „pain perdu“ je sada pečen, ali naša stilska priča tu ne završava. Molimo vas, zaboravite na utapanje u jeftinom javorovom sirupu. Poslužite ga toplog, diskretno posuto laganim slojem šećera u prahu. Za konačni dodir, dodajte obilnu količinu svježeg bobičastog voća – maline, kupine i borovnice dodat će onu prijeko potrebnu voćnu kiselost koja će hrabro i elegantno probiti bogatstvo maslaca i slatkog vrhnja.
Ovo je doručak koji će osvojiti srca i okusne pupoljke. Dobar tek!
