Prošla je ponoć. Ekran mog telefona svijetli u mraku, a tvoje ime je na njemu. Bilo bi tako lako upisati riječi "Nedostaješ mi". Samo sam jedan klik udaljen od ponovnog ulaska u tvoj svijet. Srce mi brže kuca, ali onda stanem. Zadržavam dah i brišem sve. Slovo po slovo. Jer znam da samo zato što mi nedostaješ ne znači da te moram ponovno pozvati u svoj život.
Postoji posebna vrsta boli To je kada ti netko jako nedostaje, ali duboko u sebi znaš da mu ne bi trebao pisati poruke. To je bitka između tvog srca, koje traži poznatu utjehu, i tvog uma, koji se prisjeća zašto ste se uopće rastali.
Iluzija poruke
Kad nas preplavi val usamljenosti, Mozak voli varati ljude.Uvjeravaju nas da će jedna kratka poruka ispuniti prazninu. Da će njihov odgovor biti – ako dođe – donijelo je ono olakšanje koje toliko očajnički tražimo. Ali istina je često puno okrutnija.
U tim kasnim noćnim satima, ne nedostaje nam zapravo osoba kakva su bili na kraju. Nedostaje nam ono što su bili. u početkuPropuštamo iluziju, potencijal, osjećaj sigurnosti i one lijepe trenutke koje smo idealizirali.
Poruka To neće čudesno popraviti razloge, što je uzrokovalo raspad veze. Neće izbrisati izgovorene riječi, nekompatibilne vrijednosti ili nedostatak poštovanja.
Što se događa kada pritisnete "pošalji"?
Ako pošalješ tu poruku, predaješ svoju moćSvoju emocionalnu stabilnost stavljaš u tuđe ruke. I onda čekaš. Svako zvono telefona te budi.
Što ako neće biti nikakvog odgovoraTišina s druge strane ekrana boli sto puta više od tišine koju si sam odabrao.
Što je s, ako odgovor stigne, ali je li on hladan, nizak i distanciran? Ta mala nada koju si imao ponovno će se razbiti u tisuću komadića i morat ćeš ponovno započeti proces ozdravljenja, od početka.
Ovo je možda najteža lekcija koju moramo naučiti u životu.
Ljubav i kompatibilnost nisu ista stvar. Možeš voljeti nekoga svakom stanicom svog tijela. Možeš toliko nedostajati da te fizički boli. A istovremeno, možeš kristalno jasno znati da bi... vraćajući se ovoj osobi uništeno.
Nedostatak nekoga nije znak da ste pogriješili što ste ga ostavili (ili pustili da ode). Nedostatak nekoga je jednostavno sindrom odvikavanja. To je prirodni proces ozdravljenja. Tvoje srce se treba naviknuti na prisutnost nekoga tko ti je dugo bio sigurno utočište. A za to je potrebno vrijeme.
Zato je trenutak kada izbrišete tekstualnu poruku i spustite telefon zapravo trenutak tvoje najveće moćiTo je trenutak kada birate sebe. Birate svoj dugoročni mir umjesto kratkoročnog, lažnog olakšanja.
Zato večeras, ostavite tu poruku nenapisanom. Boli, naravno da boli. Dopusti si da osjetiš tu prazninu, ali nemoj pokušavati da je ispuniš nekim tko ti je već dokazao da ne može brinuti o tvom srcu.
Nedostaješ mi, ali više volim sebe. I to je jedina poruka koju trebaš poslati samoj sebi.